Otvoreno pismo članovima i simpatizerima DSS-a

11. Oktobar 2016.
Obraćamo vam se ovim putem sa željom da otklonimo mnoge nejasnoće i pružimo prave informacije u vezi sa konfuzijom koja se u poslednje vreme stvara u javnosti oko naše stranke. Ubeđeni smo da je zlonamerno već učinjena velika šteta i da je zato neophodno da vam pružimo uvid  u potpunu sliku svih događaja, u nadi ćemo tako sprečiti dalje manipulacije i da ćemo ukazati na istinske razloge zbog kojih je došlo do nesuglasica u stranci. Svesni smo bili i pre par meseci, kao što smo svesni i danas, osetljivosti lokalnih koalicija sa SNS u dve beogradske opštine i nekoliko gradova u Srbiji. Naročito ako se uzme u obzir činjenica da naprednjačka vlast čini progon naših članova na Kosmetu. Ali smo smatrali da se ta pitanja moraju rešavati oprezno, bez žurbe i bez histerije, i naravno nikako u medijima. I pored pomenutog opreza, kao i pored uvećanog ogledala javnosti u slučaju Vračara, ipak smo smatrali da su takva pitanja lokalnog nivoa i da se ne mogu tretirati kao krupna politička pitanja. Uostalom, s tim se složila i Sanda Rašković Ivić odobrivši sve navedene koalicije. Na samom vrhu političkih prioriteta nemamo nikakvih dilema: Vlada kojom predsedava Aleksandar Vučić učinila je akt veleizdaje potpisivanjem Briselskog sporazuma, a nanela je neprocenjivu štetu našim nacionalnim i državnim interesima u mnogim oblastima, kao što je recimo učinjeno sporazumom o saradnji sa NATO paktom. Ali i kada je Demokratska stranka činila okosnicu vlasti u Srbiji i kada je pod diktatom Brisela trasirala put kasnijoj naprednjačkoj izdaji, bili smo sa njom u lokalnim koalicijama u mnogo više gradova i opština nego danas sa Srpskom naprednom strankom. Nacionalni porazi ne dolaze sa lokala, već sa samog državnog vrha: ne izdaje se država u Ubu, u Čačku i na Voždovcu, već u Nemanjinoj 11! Koliko god bila osetljiva, lokalna pitanja ostaju samo lokalna pitanja. Zato su nas iznenadili brzina i ostrašćenost kojom je ova tema stavljena na dnevni red, naročito ako se uzme u obzir da se ovo pitanje mnogo više otvaralo u medijima, nego kroz stranačke organe. Vremenom je postalo jasno da postoji neki drugi, mnogo dublji razlog. Lokalne koalicije su tako postale samo dimna zavesa, iza nje se polako ukazala istinska silueta političkog neslaganja u stranci. Ako se vratimo nekoliko meseci unazad, videćemo da je DSS tada načinila krupan diskontinuitet sa njenom tradicionalnom politikom „trećeg puta”, koju je svojevremeno najbolje definisao osnivač i predsednik Vojislav Koštunica parolom „ni Bela kuća ni Beli Dvor”. Tadašnja predsednica Sanda Rašković Ivić je krenula u snažno propagiranje ideje o jedinstvenom opozicionom kandidatu za predstojeće predsedničke izbore u Srbiji. Takva politika je podrazumevala udruživanje sa svim „žutim” strankama koje su pod direktnim uticajem zapadnih ambasada, sve u cilju pobede protiv naprednjačkog kandidata. Time bi, po našem najdubljem uverenju, DSS izgubio dušu i precrtao razloge svog ideološkog života: zašto da dajemo podršku bilo kome od dvojice zapadnih podaničkih kandidata? Zabrinjavajuće je da se promena ovog političkog kursa poklapa sa iznenadnim i gotovo tajnim odlaskom tadašnje predsednice Sande Rašković Ivić u rezidenciju američkog ambasadora, o čemu nije doneta nikakva stranačka odluka, o čemu nije znao niko od potpredsednika stranke niti drugih funkcionera i o čemu je stranka ekspresno izdala saopštenje tek kada su novinari preko svojih kanala saznali za posetu i počeli da postavljaju pitanja čelnicima stranke. Po naknadnim tvrdnjama Sonje Biserko i Jelene Milić, koje su takođe bile gošće na tom privatnom ručku, glavna tema bila je zajednički opozicioni kandidat pred dolazeće izbore. Zatim su usledili odlasci bivše predsednice na beogradsku „Patkicu” (događaja koji se umesto opravdanog bunta protiv hajdučije SNS-ovskih gradskih vlasti ubrzano pretvorio u drugosrbijansku manifestaciju), što je prouzrokovalo glasno i otvoreno nezadovoljstvo velikog broja stranačkih funkcionera. Umesto da shvati poruke stranačkog vrha koji nije želeo da stane iza američkog predsedničkog kandidata i koji je želeo da se stranka zadrži na politici „trećeg puta” (jedinog mogućeg!), Sanda Rašković Ivić je zajedno sa g-dinom Vukadinovićem krenula da nastupa u medijima. Otvoren im je ogroman medijski prostor u medijima koji su u vlasništvu zapadnih kompanija, u kome su oni delimično uspeli da zamute krupna politička pitanja koja čine pravi razlog svih potonjih neslaganja. Tako su lokalne koalicije postale javna tema, umesto teme zajedničkog opozicionog nastupa na predstojećim izborima. Ovo je prava istina i pravi razlog našeg političkog razmimoilaženja. Moramo da se podsetimo na ovom mestu teksta koji je Đorđe Vukadinović napisao u „Vremenu” neposredno nakon što je Vojislav Koštunica napustio fotelju predsednika Vlade Srbije 2008 godine. Iako je do poslednjeg dana Koštuničinog mandata g-din Vukadinović imao privilegiju da bude primljen i saslušan kada god poželi, kako se promenila vlast - tako je ovaj „nezavisni analitičar” promenio stav i počeo da podržava poteze nove vlade DS-a, koju je, a depeše „Vikiliksa” o tome svedoče, stvorio Kameron Manter i koja je privrženo ispunjavala prve korake u sramnoj ideji predaje Kosova i Metohije uz jedinu dilemu: kako da taj neslavni čin najbezbolnije predstave srpskom narodu. Najzad, treba znati da je Predsedništvo DSS predložilo Sandi Rašković Ivić da nastavi da obavlja funkciju šefa poslaničke grupe koju čine članovi stranke. Na njoj ostaje odluka da li će da podredi Demokratsku stranku Srbije interesima i stranci suprotnim političkim stavovima Đorđa Vukadinovića. Da zaključimo: ne idemo na „Patkicu”, ne želimo „zajedničkog opozicionog kandidata” osmišljenog u američkoj ambasadi, ne odričemo se Kosova i Metohije, ne paktiramo sa zastupnicima NATO interesa nikada i nigde... Dosledno nastavljamo izvornu politiku DSS-a, nastavljamo sa žestokom borbom protiv zapadne okupacije i protiv Vlade Aleksandra Vučića, kao što smo i kao što ćemo i protiv svake druge koja sprovodi zapadne interese. Do konačne pobede! Dragan Maršićanin, v.d. predsednika Miroslav Petković, potpredsednik Miloš Jovanović, potpredsednik Milan Lapčević, potpredsednik Predrag Džajević, potpredsednik Dušan Proroković, predsednik Političkog saveta Dejan Šulkić, predsednik Izvršnog odbora Aleksandar Popović, predsednik Saveta resornih odbora Mladen Savić, predsednik omladine