Miloš Jovanović za Blic: Nikada nismo bili političke poturice

Blic
17. Mart 2019.
Miloš Jovanović za Blic: Nikada nismo bili političke poturice

Podržavamo proteste jer apsolutno razumemo nezadovoljstvo građana stanjem u zemlji, medijskom slikom i načinom na koji SNS i Aleksandar Vučić vladaju. Drugi je problem što smatramo da je te proteste bilo potrebno drugačije organizovati.

Ovo u intervjuu za "Blic" kaže Miloš Jovanović, predsednik Demokratske stranke Srbije, i ističe da lično na proteste ide - neredovno.

- Trebalo je uobličiti i ispostaviti jasne, konkretne i dostižne zahteve koji se prvenstveno tiču medijske sfere, odnosno vraćanja pluralizma u javnu raspravu. Na to sam ukazivao mnogo puta. Ovako mi se čini da vlada prevelika konfuzija kako u pogledu same organizacije tako i u pogledu zahteva koji se iznose. A znate kako se kaže: mnogo babica... Hajde da to promenimo ako već nije kasno.

Šta je to što vas, kao desnicu, diferencira od Dveri i Narodne stranke? Zašto bi neko glasao za vas, a ne za njih?

- Svako će glasati za koga misli da treba. Što se nas tiče, ne pravimo kompromise niti smo ih ikada pravili kada se radi o našim političkim opredeljenjima. Drugim rečima, nikada nismo bili političke poturice. Nudimo jasne odgovore kada su u pitanju i KiM i EU. A naš prioritet jeste da se u Srbiji konačno zavede red, što zahteva korenitu promenu političkog sistema, uništavanje partokratije, represivnu kaznenu politiku u pogledu korupcije, donošenje zakona o poreklu imovine koji će se isključivo ticati nosilaca javnih funkcija, a ne svih građana, i to od 1990. godine naovamo, kao i niz drugih mera koje se odnose na srpsku ekonomiju. Bez zavođenja reda u zemlji nećemo moći da povratimo poverenje građana u državu niti da vratimo u žižu pojam opšteg interesa i javnog dobra.

Kako mislite da zavedete red?

- To ne mogu stara lica koja primenjuju istrošene recepte devedesetih. Novi DSS je danas jedina politička organizacija u Srbiji koja je izvršila smenu generacija i koja ne želi više Srbiju koja se, kao u poslednjih trideset godina, vrti ukrug. Hoćemo iskorak i iz "petooktobarske republike". Promena izbornog sistema bi u tome predstavljala važan prvi korak.

Na kraju niste potpisali ugovor s narodom. Koji je zaista razlog?

- Nismo potpisali takozvani Sporazum sa narodom zato što je po našem skromnom sudu sve to napravljeno brzopleto i zato što deluje prilično nepromišljeno. I danas mi nije jasno zašto je bilo potrebno obavezivati se na pravljenje zajedničke izborne liste u trenutku kada smo se dogovarali o bojkotu eventualnih prevremenih izbora. Još se nismo izborili ni za fer izborne i medijske uslove, a pao je dogovor dela opozicije o formiranju "ekspertske vlade" za koju se ne zna ni ko bi je činio ni šta bi bio njen stav povodom pitanja kao što su Kosovo i Metohija ili proces evropskih integracija. Naprosto, prave se greške u koracima u trenutku kada svi imamo obavezu, baš zbog kritične situacije u zemlji i u društvu, da pokažemo ozbiljnost. Možete da volite ili ne DSS, onaj stari ili ovaj novi koji gradimo, ali niko ne može da kaže da smo se ikada poigravali s državom ili igrali politike. Nećemo to raditi ni u budućnosti.

Istraživanje agencije Faktor plus kaže da biste sa Šapićevim SPAS-om prešli cenzus. Da li ste s njim razgovarali?

- Do sada nismo bili u prilici da se sretnemo. Što je i logično, jer trenutno svako radi na izgradnji svoje političke organizacije.

Zakomplikovalo se u pregovorima s Kosovom. Priština je uvela takse, formirala vojsku i sad je kosovski parlament usvojio platformu. Vakuum je u dijalogu. Kako biste se vi postavili da ste u situaciji?

- Onako kako smo uvek i govorili. Može se razgovarati o konačnom statusu naše južne pokrajine isključivo u okvirima Ustava Srbije i Rezolucije SBUN 1244. Ako Albanci sa KiM ne žele da uđu u te okvire, ne vidim zašto bismo mi iz tih istih okvira morali da izlazimo. A dok se ne pokrene rasprava u tim okvirima, ostaje da se radi na terenu, kako u međunarodnoj ravni, gde se pokazalo da je moguće postići rezultate na povlačenju priznanja secesije, tako i na unutrašnjoj kroz pomoć, materijalnu, političku i logističku Srbima na KiM. Ako u međuvremenu izbiju krize na terenu, na njih Srbija kao država mora da reaguje. Albancima treba jasno staviti do znanja da im se nikako ne bi isplatilo ni zveckanje oružjem, a kamoli njegova upotreba, a na geopolitičku zamisao o ujedinjenju KiM i Albanije takozvanoj međunarodnoj zajednici treba staviti do znanja da bi se time neizostavno otvorilo pitanje ujedinjenja Srbije i Republike Srpske, a da bi se verovatno otvorila žarišta i u Makedoniji, odnosno Crnoj Gori.