Velimir Gavrilović: Svemu dođe kraj, pa će i ovoj vlasti!

Velimir Gavrilović - Direktno
04. Februar 2021.
Velimir Gavrilović: Svemu dođe kraj, pa će i ovoj vlasti!

Vlast drži pod kontrolom sve institucije, a to je opasno i za vlast i za građane. Vlast greši, jer smatra da će vladati doživotno. Bilo je sličnih razmišanja i ranije, pod Titovom komunističkom vlašću i Miloševićevom socijalističkom, pa je i njima, na kraju došao kraj. Konkretnih problema je mnogo, korupcija cveta svugde, najuočljivije u sektoru građevinarstva sa divljim investitorskim urbanizmom; ugovori se prave direktnom pogodbom, mimo procedure javnih nabavki; sistematično se pljačkaju javna preduzeća poput Telekoma i EPSa; prodaje se državna imovina u bescenje, a poslednji primer je prodaja Komercijalne banke - kaže član Predsedništva Demokratske stranke Srbije Velimir Gavrilović u Intervjuu Direktno.

Po svim prognozama, u narednom periodu preti nam ozbiljna ekonomska kriza. Kakav je Vaš komentar kao ekonomiste na to i kakav scenario uopšte da očekujemo?
- Svaki trošak na kraju mora biti plaćen iz stvarnog prihoda. Vlastodršci su tokom prošle godine napravili troškove koji su bili pokriveni zaduživanjem države u inostranstvu i na domaćem finansijskom tržištu. Zadužili su sve građane Srbije za novih 4,3 milijarde evra. Time je finansirano preko 9% državne potrošnje koja nije bila pokrivena prikupljenim porezima, akcizama i drugim nametima. Srbija je pritom pretposlednja među zemljama centralne i jugoistočne Evrope, po kumulativnom rastu bruto društvenog proizvoda u periodu 2011. do 2020. godine, sa prosečnim realnim rastom od tek 1,5 do 1,6% godišnje. Najmanji rast je imala Hrvatska i sve ostale zemlje su ispred Srbije. Na taj način je cela decenija praktično izgubljena po pitanju ekonomskog napretka.

Dakle, trošak novih zaduženja je prebačen na godine koje dolaze i na buduće generacije. Novac je otišao na potrošnju i na neselektivnu pomoć svima, bez obzira da li im pomoć treba ili ne, i svim preduzećima bez obzira na delatnost. Cilj je bio kupovina naklonosti birača i odlaganje rešavanja privrednih i socijalnih problema. Vlada najavljuje novi poklon od po 30 evra na proleće i zimu, i jedini cilj je kaparisanje birača za predstojeće izbore. Taj novac dolazi iz pozajmica, što znači dalje zaduživanje i povećanje državnog duga, odnosno opterećenje građana. Licitiraju sa nekoliko milijardi evra. Pošto će i to biti neselektivna pomoć, arčiće se novac naveliko, a rešavanje problema će sačekati neku buduću Vladu. Na ovaj način, javni dug u odnosu na BDP je vlast u poslednje dve godine već podigla sa 50% na 59%. Novim zaduživanjem u ovoj godini, podići će iznos duga u odnosu na BDP na preko 60%, a zakonom dozvoljeni maksimum je 45%; od kada su na vlasti, sve vreme krše ovaj zakon.  


 
Velimir Gavrilović FOTO: Privatna arhiva


Prema rečima predsednika Srbije i ministra finansija, u Srbiji se nikad bolje nije živelo, dok sa druge strane imamo visoku stopu siromaštva, čime se stvara neka slika paralelne stvarnosti. Šta biste rekli na to?
- Svako na stvarnost gleda iz svog ugla i predsednik i ministar očigledno nikada bolje nisu živeli. I svako ima pravo da tumači tu stvarnost kako želi. Ono što ne bi smeli da rade, jeste da obmanjuju narod da u tu njihovu paralelnu stvarnost poveruje. To čine preko televizija sa nacionalnom frekvencijom, kroz žutu štampu i pomoću gomile stranačkih anonimusa koji truju javni medijski prostor i elektronske medije. Statistički, prosečna plata jeste porasla, ali ne i produktivnost. Ako plate rastu po stopi od 7%, a produktivnost za 1%, taj debalans mora doći na naplatu kad tad. Ovde imamo apsurd da državne plate rastu mimo svake mere - ali ne prosvetnim i zdravstvenim radnicima, već birokratiji regrutovanoj od stranačkih poslušnika. Plate u privredi rastu mnogo sporije, a upravo odatle se finansira čitav sistem. Dakle, po javnim preduzećima, republičkoj, pokrajinskoj i lokalnoj administraciji plate rastu i vuku prosek na gore, pa se stvara iskrivljena slika. Medijalna, središnja plata iznosi oko 360 evra, što govori da pola zaposlenih u Srbiji ima plate do 360 evra, što je blizu granice siromaštva.

Kako stati na put plagijatima i kupovini diploma, a ujedno i poboljšati obrazovni sistem u Srbiji?
- Privatni fakulteti nisu sporni sami po sebi, ali je sporna zloupotreba tog sistema od strane sadašnje vlasti. Njihovi istaknuti ministri predstavljaju strahovito loše primere mladima, da nije bitno truditi se, učiti i raditi da bi se došlo do uspeha i ugodnog života. Bitno je imati stranačku knjižicu vladajućih partija, zaposliti se preko stranke u nekoj javnoj ustanovi, potom kupiti diplomu od nekog lažnog fakulteta, pa plagirati doktorat i nastaviti uspon na lestvici stranačke hijerarhije i dobro plaćenih pozicija u državnoj upravi. Ima mnogo izmišljenih radnih mesta u javnom sektoru i veliki broj stranačkih aktivista koji su na platnom spisku države, a uopšte ne dolaze na posao. Kada bi bilo političke volje, moglo bi se stati na put plagijatima i kupovini diploma. Dovoljno je obići sa inspekcijom sve te fakultete, uz pratnju policije. Brzo bi se utvrdilo da u najvećem broju “fakulteta” nema niti jednog studenta u fakultetskim zgradama iako imaju na hiljade upisanih polaznika; da od 25 profesora, što je zakonski minimum, nemaju ni petinu. Takvim “kvazi-fakultetima” treba odmah oduzeti dozvole za rad, sve izdate diplome učiniti ništavim i “kadrovima” koji ih poseduju zabraniti zaposlenje u ministarstvima, agencijama, gradskim i opštinskim upravama i javnim preduzećima. 

 

Poslednjih godina je došlo do potpunog poremećaja vrednosti, pa je rijaliti preuzeo primat nad kulturom. Kako je tačno došlo do toga?
- Uzroci su brojni, ali začetke vidim još u devedesetim godinama prošlog veka kada je sprovedena socijalistička kriminalizacija društva, uništavanje države i sistematična pljačka privrede i građana, te posledično urušavanje svih moralnih vrednosti. Ovo čega smo očevici poslednjih godina je neka vrsta kulminacije tog procesa, pod vladavinom istih stranaka koje su vladale i devedesetih. Rijaliti programi na nacionalnim televizijama veličaju osobe sa društvene margine, čineći od njih medijske zvezde. Promovišu se neukus, prostakluk i nemoral. Ono što bi DSS učinio u ovoj oblasti je prebacivanje rijalitija sa nacionalnih televizija na kablovske kanale koji bi bili posebno tarifirani kod kablovskih operatera, uz dodatno, višestruko oporezivanje reklama koje se plasiraju preko rijaliti programa. Novčanom penalizacijom bi se suzbilo sadašnje ludilo sa rijalitijem u medijima. 

Član ste Predsedništva DSS-a. Kako komentarišete trenutnu političku situaciju u Srbiji?
- Vladajuće stranke, SNS, SPS i SPAS, uz niz malih satelitiskih stranaka koje je teško i nabrojati imaju svu moć u ovoj državi, drže u šaci preko 240 od ukupno 250 poslanika u Narodnoj skupštini. Preko ove partijske strukture, Aleksandar Vučić je ostvario neverovatnu koncentraciju moći, mnogo veću čak i od Slobodana Miloševića svojevremeno. Šteta je što tu moć ne koristi za korenite promene i suštinske zaokrete koji su potrebni Srbiji. Na opozicionoj političkoj sceni je dosta zbrke kojoj je naravno mnogo doprinela vlast. Stvorili su gomilu fiktivnih stranaka koje se aktiviraju samo tokom izbora, da odvuku određeni broj glasova i smanje garantovani medijski prostor opozicionim strankama. Stranke koje su stvarna opozicija se pak dodatno sukobljavaju zbog personalnih odnosa lidera, prebrojavanja opozicionih “krvnih zrnaca” i težnje za hegemonijom nad “opozicionom tapijom”. Uspeha neće biti dok opozicione stranke umesto dalje fragmentacije ne krenu putem ukrupnjavanja i saradnje zasnovane na ideološkoj bliskosti. Treba primeniti ono što je uspelo da smeni tridesetogodišnju vladavinu Đukanovićevog DPS u Crnoj Gori. Ista je bila situacija, uzurpacija vlasti, isti model vladavine, ista kontrola medija, isti je i narod i mentalitet. Isti recept će zato dati rezultate i u Srbiji. U tom svetlu DSS je pokrenuo saradnju sa POKS, koja je otvorena za druge tradicionalne stranke i pokrete desnog centra, one kojima su demokratija i tržišna ekonomija, uz zaštitu nacionalnih interesa najvažniji ideali.

 Debata na RTS-u FOTO: Printscreen

Rekli ste u prošlonedeljnom gostovanju na RTS da trenutna vlast samo obećava i ne ispunjava ta obećanja, a devet godina je na vlasti. Na šta ste konkretno mislili?
- Neverovatno je da aktuelna vlast čiji su stožer SNS i SPS nastavlja da obećava građanima Srbije bolji život koji će stići “za dve najduže tri godine”. To rade poslednjih 9 godina. Obećanja je toliko da novim zatrpavaju stara, nadajući se da će narod to sve zaboraviti uz pomoć lepih slika koje se serviraju preko režimskih medija. Setimo se tvrdnje da penzioneri neće platiti ni dinar zarad smanjivanja budžetskog deficita, a zatim im je 4 godine otimano 10% zarađenih penzija. Setimo se obećanja o izgradnji plovnog kanala Dunav-Morava-Vardar- Egejsko more, kineskoj investicji od “10.000 milijardi evra” u privredu Srbije, investiciji arapske firme Mubadala od 3 do 4 milijarde dolara u otvaranje fabrike čipova u Beogradu, zatim proizvodnji mercedesovih autobusa u Srbiji, investiciji jedne od najvećih evropskih kompanija u pribojski FAP, itd. Godine su prošle od tih obećanja, a naravno nije se desilo ništa. Davno su izgubili bilo kakav kredibilitet i obećanjima ove vlasti ne može se verovati.

Šta su najveće greške, prema Vašem mišljenju, koje pravi trenutna vlast? Šta je trenutno najveći problem u Srbiji?
- Suzbijanje bilo kakvog kritičkog mišljenja je najveći problem. Vlast drži pod kontrolom sve institucije, a to je opasno i za vlast i za građane. Vlast greši, jer smatra da će vladati doživotno. Bilo je sličnih razmišanja i ranije, pod Titovom komunističkom vlašću i Miloševićevom socijalističkom, pa je i njima, na kraju došao kraj. Konkretnih problema je mnogo, korupcija cveta svugde, najuočljivije u sektoru građevinarstva sa divljim investitorskim urbanizmom; ugovori se prave direktnom pogodbom, mimo procedure javnih nabavki; sistematično se pljačkaju javna preduzeća poput Telekoma i EPSa; prodaje se državna imovina u bescenje, a poslednji primer je prodaja Komercijalne banke; poklanja se državna imovina podobnim ulagačima, kao što je slučaj sa najvrednijim beogradskim zemljištem koje je poklonjeno “arapskim investitorima” u Beogradu na vodi, a koje je prethodno opremila država infrastrukturom o trošku poreskih obveznika; uništavaju se dobra preduzeća poput Energoprojekta, da bi se zaposelo atraktivno građevinsko zemljište na Novom Beogradu;

Davno su izgubili bilo kakav kredibilitet i obećanjima ove vlasti ne može se verovati
besomučno se troši porez prikupljen od građana, na megalomanske i besmislene projekte poput “nacionalnog stadiona” od 200-250 miliona evra, na podmićivanje stranih investitora da dođu Srbiju i to direktnim davanjima iz državnog budžeta, koja idu od 10.000 do čak 150.000 evra po radnom mestu, na kome je radnik mahom plaćen minimalno; zatim poklanjanjem zemljišta i hala, besplatnim dovođenjem komunalnih priključaka, ali i skrivenim pomaganjem preko niske, netržišne cene struje. Strani investitori bi dolazili i bez ovog mita, da Srbija ne nazaduje od 2012. godine do danas na svetskim rang-listama ekonomskih sloboda, vladavine prava i borbe sa korupcijom, gde smo na nivou zemalja poput Tanzanije, Surinama i Šri Lanke.  


 Velimir Gavrilović FOTO: Privatna arhiva
Jedan od većih problema koji se stalno navodi u izveštajima Evropske unije je medijska cenzura i uopšte neslobodni mediji u Srbiji. Ima li nade da taj problem bude ikada rešen u Srbiji?
- RTS, kao javni medijski servis koji plaćaju svi građani uz mesečni račun za struju je do skora imao samo jednu emisiju u koju su bili pozivani i predstavnici opozicije i kritički usmereni građani. Poslednjih sedmica, RTS je krenuo sa debatnim emisijama vlasti i opozicije, i to je, uz sve manjkavosti formata i rigidnih uslova korak u dobrom smeru koji bi od RTSa u budućnosti mogao da stvori istinski javni servis građana. Privatne televizije sa nacionalanom frekvencijom poput PINK ili Happy su ekstremno naklonjene vlasti, i retke su prilike da se opoziciono i kritičko mišljenje tu čuje. Ako i bude kakvog predstavnika opozicije, uvek je tu i predstavnik vlasti koji po pravilu primitivnim i bukačkim pritupom ne dozvoljava da se kritička misao uopšte čuje. Neretko i sami voditelji emisija prekidaju predstavnika opozije kada pokrene osetljiva pitanja. Vlast je pre dve godine preuzela kontrolu i nad televizijama Prva i B92, trošeći državni novac na tu kupovinu. Preuzimanje kablovskog operatora “Kopernikus Technology” od strane Telekoma Srbija je zapravo velika pljačka ovog državnog preduzeća. Telekom Srbija je kupio ovog privatnog kablovskog operatera po neverovatnoj ceni od 195 miliona evra. Time je ovo privatno preduzeće više nego preplaćeno. Kopernikus, koji je u vlasništvu članova SNS je od tog novca potom kupio dve nacionalne televizije i odmah promenio uređivačku politiku, koja sada veliča vladajuće stranke. Nade ipak ima. Najveći stepen medijskih sloboda u Srbiji je postojao upravo za vreme dok je Vladu Srbije vodila DSS. Slobodna razmena mišljenja, javno sučeljavanje ideja i ekonomskih programa je dragoceno.

DSS ima neke konkretne mere za podizanje životnog standarda u Srbiji. Koliko je realno izvesti sve to?
- DSS ima zaokružen ekonomski program. Prilika je ovde da spomenem samo deo. Izvršićemo preraspodelu plata u javnom sektoru - profesije koje predstavljaju temelj ozbiljne države koja promišljeno gradi svoju budućnost moraju biti odlično plaćene; tu pre svega mislimo na prosvetne radnike, medicinske sestre i doktore, profesionalne vojnike i oficire, na bezbednosne službe i policiju. Novac za podizanje plata ovim profesijama odvojićemo iz ušteda koje ćemo ostvariti na debirokratizaciji javnih službi i ukidanju nepotrebnih, izmišljenih nadležnosti i partijskog zapošljavanja u javnom sektoru. Smanjićemo glomaznu javnu administraciju i na taj način podići plate činovnicima koji imaju adekvatno obrazovanje i radne rezultate. Dodatne uštede ćemo postići odustajanjem od megalomanskih projekata ove vlasti kojim se arče državne pare. Takođe, vratićemo postepeno, u roku od tri godine, nivo subvencija poljoprivredi na nivo iz dvehiljaditih, i to na teritoriji cele Srbije, što će obezbediti dostojanstven život na selu i sprečiti dalja raseljavanja. Ali sve ove mere su besmislene bez eliminisanja korupcije, bez stvaranja pravno sigurne države, bez uspostavljanja predvidivosti i sigurnosti. To su osnovni ciljevi Demokratske stranke Srbije. Ekonomske mere su prirodan sled pravno-političnog miljea koji ćemo stvoriti.

Srbiju godišnje napusti više od 50.000 ljudi, što je otpilike čitav jedan grad. Može li se stati na put tome i kako?
- Odlazak ljudi u inostranstvo, pogotovo radno sposobnih, smanjuje nezaposlenost, pa se vlast čak hvali ovim podatkom. Pored činjenice da se jedan srpski grad od 50.000 stanovnika godišnje iseli, isti jedan takav grad godišnje i umre. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, broj umrlih tokom 2020. godine je za preko 53.000 veći od broja živorođenih. U odnosu na 2019. godinu, stanje se pogoršava, ukupan broj živorođenih beleži pad od 2,8%, dok broj umrlih beleži rast od čak 13,9%. To što se iz Srbije iseljava ogroman broj ljudi, ne znači da građani rado napuštaju svoju domovinu i odlaze u emigraciju. Ali ljudi ne žele partijsku knjižicu kao uslov za zaposlenje, ne žele da im u opisu posla bude odlazak na mitinge SNS, ne žele svakodnevne pritiske i ucene, ne žele da ih tretiraju kao sigurne glasove. Naravno, ljudi traže i dobro plaćene poslove i viši životni standard. Oni žele da žive u uređenom društvu. Srbija može i mora da postane jaka država sa uređenim društvom. To je jedini put i glavni cilj Demokratske stranke Srbije - zaključio je Gavrilović.